18 maj, 2020
Povratak na naslovnu

Usvojen Drugi amandman uz održavanje nivoa konkurentnosti na tržištu EU

Prepoznavši da ekonomija EU, u celini, prolazi kroz ozbiljne smetnje, Evropska komisija („Komisija„) je uvidela neophodnost da 19. marta 2020. godine usvoji novi Privremeni okvir za državnu pomoć kako bi podržala privredu u kontekstu epidemije koronavirusa (naš članak je dostupan ovde) („Privremeni okvir„). Privremeni okvir ima za cilj da podrži privredu, ograničavajući negativne posledice po konkurenciju na jedinstvenom tržištu EU. Prvi amandman na Privremeni okvir je usvojen 3. aprila 2020. godine čime je Komisija proširila Privremeni okvir kako bi omogućila državama članicama da ubrzaju istraživanje, testiranje i proizvodnju potrebnih dobara u kontekstu pandemije koronavirusa.

 

Komisija je smatrala da se, privredna društva koja ne posluju na tžištu finansijskih usluga, a koja inače imaju održivo poslovanje, usled izloženosti privremenoj krizi likvidnosti zbog izbijanja virusa COVID-19, mogu suočiti sa problemima dugoročne solventnosti kao posledicom smanjenja ili potpune obustave proizvodnje robe i pružanja usluga. To je pre samo nekoliko dana konačno dovelo do usvajanja Drugog amandmana na Privremeni okvir. Na ovj način, rizik povećanog broja stečaja mogao bi da bude smanjen, što bi vodilo oporavku privrede EU.

 

Stoga je, prema  drugom amandmanu i pravilima EU o državnoj pomoći, Komisija postavila kriterijume, na osnovu kojih države članice mogu da pruže podršku svim privrednim društvima koja se suočavaju sa finansijskim poteškoćama zbog pandemije, u obliku:

 

  • Kapitala i/ili hibridnih instrumenata kapitala (pomoć za dokapitalizaciju kompanija);

 

  • Pomoći privrednim društvima u formi subordiniranog

 

Imajući u vidu da je (i) dokapitalizacija proces restrukturiranja duga i kapitala, u cilju stabilizacije strukture kapitala društva, i (ii) subordinirani dug predstavlja neobezbeđeni zajam koji je rangiran niže od drugih, viših zajmova ili hartija od vrednosti u pogledu potraživanja na imovini ili zaradama, osnovni cilj uvođenja ovih mera je da se osigura da poremećaji u privredi ne dovedu do nepotrebnog izlaska sa tržišta privrednih društava koja su imala održiva poslovanja pre izbijanja epidemije.

 

Shodno tome, mere dokapitalizacije ne smeju premašiti minimum potreban da se osigura održivost korisnika, i trebalo bi da obnove strukturu kapitala korisnika do nivoa koji je postojao pre izbijanja pandemije COVID-19. Takođe, jedan broj država članica razmišlja o preuzimanju udela u strateški bitnim privrednim društvima, da bi osigurale da njihov doprinos funkcionisanju ekonomije EU ne bude ugrožen. Međutim, pružanje podrške u formi kapitala i/ili hibridnih instrumenata kapitala trebalo bi da se razmatra samo ako se ne može pronaći drugi odgovarajući način.

 

U cilju daljeg pojašnjavanja vrsta mera koje će biti dostupne korisnicima, države članice mogu da obezbede dokapitalizaciju koristeći dva različita skupa instrumenata dokapitalizacije – prethodno pominjane kapitalne instrumente, a posebno izdavanje novih zajedničkih ili povlašćenih udela i/ili drugih instrumenata sa kapitalnom komponentom (označene kao „hibridni instrumenti kapitala“), a posebno prava na učešće u profitu, „nečujno“ učešće i zamenljive (obezbeđene ili neobezbeđene) obveznice.

 

Mere dokapitalizacije moraju da ispune sledeće uslove:

 

  • Da će bez državne intervencije korisnik prestati sa radom ili će se suočiti sa ozbiljnim poteškoćama u pogledu održivosti poslovanja. Takve poteškoće mogu se uočiti u narušenom odnosa duga i kapitala korisnika ili u sličnim pokazateljima;

 

  • Da je intervencija u zajedničkom interesu, što može uključivati: izbegavanje socijalnih teškoća i neuspeha tržišta zbog značajnog gubitka zaposlenja, izlaske inovativnih učesnika na tržištu, izlaske sistematski važnih društava, rizik prekida važne usluge ili slične situacije predviđene od strane država članica;

 

  • Da korisnik nije u stanju da pronađe finansiranje na tržištu po povoljnim uslovima, a horizontalne mere koje postoje u državi članici za pokrivanje potreba za likvidnošću nisu dovoljne da obezbede njegovu održivost; i

 

  • Da korisnik nije privredno društvo koje je već imalo poteškoća pre 31. decembra 2019. godine.

 

Države članice će odobriti COVID-19 mere dokapitalizacije u okviru šeme pomoći koju je usvojila Komisija nakon pismenog zahteva za takvu pomoć od strane potencijalnog korisnika, dok je  korisnicima mera dokapitalizacije zabranjeno da ih reklamiraju u komercijalne svrhe.

 

Sa druge strane, Komisija smatra da bi subordinirani dug takođe mogao da bude adekvatan način za podršku privrednim društvima koja se suočavaju sa finansijskim poteškoćama zbog epidemije COVID-19.  Konkretno, to je instrument koji može imati za posldicu manje narušavanje konkurencije u odnosu na ostale instrumente, s obzirom da ne može da se konvertuje u kapital u slučaju postojanja pretpostavke da će društvo nastaviti poslovanje, te država preuzima manji rizik. Kao što je ranije rečeno, predmetni dug odnosi se na dužničke instrumente koji su u slučaju stečajnog postupka podređeni u odnosu na dugove običnim poveriocima koji spadaju u viši platni red, i koji dopunjavaju skup mera koji je dostupan državama članicama pod postojećim Privremenim okvirom, uključujući i odobrenje duga sa višim rangom društvima kojima je to potrebno.

 

U slučaju da države članice žele da obezbede subordinirani dug u iznosima koji premašuju propisani prag, svi gorenavedeni uslovi za mere dokapitalizacije će se primenjivati.

 

Iako je Privremeni okvir na snazi do decembra 2020. godine, neizbežno je da će se neki od problema insolventnosti iskristalizovati sa razvojem krize. Stoga je, u cilju obezbeđivanja pravne sigurnosti, Komisija produžila ovaj period za primenu mera dokapitalizacije, koje će verovatno biti dopunjene kada se privreda stabilizuje, te će mere biti odobrene najkasnije do 30. juna 2021. godine.