Sve države su jednake, ali su neke ipak jednakije od drugih

Pandemija COVID-19 virusa je dovela je do ozbiljnog poremećaja u privredi, institucijama, kompanijama, među pojedincima i u društvu uopšte. Zapravo, razotkrivene su slabosti, protivrečnosti i ograničenja Evropske unije. Međutim, uprkos pustoši koju je COVID-19 ostavio za sobom, u svakom zlu ima nečeg dobrog. Sa tim u vezi, u ovoj do sada nezabeleženoj situaciji bili smo svedoci nadahnjujućih primera empatije i solidarnosti među nacijama, među ljudima, ali i među generacijama. Kao što je i očekivano, Evropska komisija bila je pokretačka sila u ostvarivanju solidarnosti kao cilja Evropske unije, čemu svedoči i njen moto „Ujedinjeni u nevolji“.

Sredinom marta, Evropska komisija najavila je popuštanje pravila o kontroli državne pomoći sa ciljem obezbeđivanja fer tržišne utakmice na jedinstvenom evropskom tržištu i omogućavanje državama da ubrizgaju kapital u kompanije koje su teško pogođene izbijanjem COVID-19. Što se tiče brojeva, od početka oktobra, ukupan iznos odobrene pomoći koji se uglavnom sastojao od subvencionisanih zajmova, direktnih davanja i mera dokapitalizacije premašio je EUR 2,89 milijardi. Pomenute mere odobravaju se prema Privremenom okviru (članak dostupan ovde), na osnovu člana 107 (3) (b) Ugovora o funkcionisanju Evropske unije koji predviđa pomoć kompanijama koja se suočavaju sa iznenadnim nedostatkom likvidnosti. Ipak, naziru se potencijalni problemi…

Upozorenje o tamnim oblacima na horizontu

Iako je pandemija COVID-19 dramatično preoblikovala svaki aspekt poslovanja, popuštanjem pravila o kontroli državne pomoći postignut je krajnji cilj i evropska privreda je sačuvana od kraha. Međutim, malo je verovatno da će se ekonomska kriza uskoro završiti, što znači da će usvojene mere biti na snazi još neko vreme. Ovo implicira da kriza neće samo kratkoročno narušiti princip jednakih uslova na jedinstvenom tržištu, već da će imati i dugoročne posledice. Imajući ovo na umu, pravi izazov tek predstoji. Naime, evropska komesarka za zaštitu konkurencije, Margaret Vestager je izrazila zabrinutost zbog „ogromnih razlika“ u odobravanju državne pomoći za ublažavanje posledica korona virusa među državama članicama. Vestager je istakla da bi nesrazmerno odobravanje državne pomoći narušilo konkurenciju na tržištu i usporilo ekonomski oporavak. Ipak, kroz retrospektivu, evropska komesarka za zaštitu konkurencije je, usled kritika manje bogatih država EU, insistirala da je „svima važno“ da Nemačka osigura likvidnost nacionalnih kompanija, jer „će to biti poput lokomotive“ za Evropu. Međutim, nisu li njeni komentari bili ishitreni budući da je upravo ona nadležna za zaštitu konkurencije u EU?

Iznenadni i veliki šok izbijanja pandemije COVID-19 i mera usmerenih ka suzbijanju iste su bacili svetsku ekonomiju na kolena i izazvale žestoki pad privrednih aktivnosti. Prema glavnom izveštaju Svetske banke, COVID-19 je izazvao najveću svetsku recesiju nakon Drugog svetskog rata, pri čemu je veliki broj privreda zabeležio najveći pad proizvodnje po glavi stanovnika još od 1870 godine. S obzirom na to da se ekonomska situacija pogoršavala iz dana u dan, postojala je nesporna potreba za brzim odobravanjem mera za ublažavanje posledica COVID-19. Ovaj zadatak se pokazao kao najveći izazov. Zbog toga, dok je pokušavala da sačuva sopstvenu privredu, EU je žrtvovala svoj navodno sveti princip jednakih pravila za sve. Ovaj princip je veoma jednostavan – sve ekonomske aktere treba da obavezuje isti skup pravila i uslova kako bi se osiguralo da među njima postoji fer tržišna utakmica. Međutim, poštovanje ovog principa nije bilo na zavidnom nivou i pre izbijanja pandemije, a nove mere su samo dodatno pogoršale situaciju. Slikovito prikazano, princip jednakih pravila za sve je kao tabla koja balansira na jednoj tački oslonca, ali ukoliko ona krene da naginje na jednu stranu pad sve više uzima maha dok se tabla u potpunosti ne sruši. Ovo bi mogla biti politički tempirana bomba, te ne bi trebalo da nas iznenade, po svemu sudeći, neizbežni negativni efekti. Pored toga, ne treba smetnuti sa uma činjenicu da uvođenje mera podrške po principu “sve države članice su jednake, ali neke su jednakije od drugih” može dovesti do izbijanja nerešenih tenzija između država članica na površinu.

U ovom slučaju, činjenica da države imaju značajno drugačiji fiskalni prostor doveo je do nesrazmernog odobravanja državne pomoći. Naime, fiskalni prostor se može posmatrati kao deo budžeta koji omogućava državi da obezbedi resurse za određenu namenu bez narušavanja privrednih tokova ili makroekonomske stabilnosti.[1] Ilustrativno, fiskalni prostor je ekvivalent novčanim sredstvima na bankovnom računu. Iz ovoga sledi da, primera radi, države mogu povećati javnu potrošnju ili smanjiti poreske stope ne ugrožavajući dugoročnu stabilnost javnih finansija. Na primer, samo je Nemačkoj pripalo više od polovine odobrenog iznosa državne pomoći za ublažavanje posledica korona virusa. S tim u vezi, postoji sve veća zabrinutost da bi države koje imaju dublje džepove mogle ostvariti nepravednu prednost na jedinstvenom evropskom tržištu. Uzimajući u obzir sve navedeno, da li to znači da bogati postaju bogatiji a siromašni još siromašniji?

Da zaključimo, Evropska komisija ima presudnu ulogu u sprečavanju nesrazmernog odobravanja državne pomoći. Na duže staze, očuvanje evropske solidarnosti podrazumeva između ostalog i zaštitu jedinstvenog evropskog tržišta od ozbiljnih poremećaja, pre svega primenom odbrambenih instrumenata u skladu sa zakonodavstvom EU. Shodno tome, pravila o kontroli državne pomoći bi trebalo da budu usmerena na strukturne mere koje obezbeđuju jednake uslove za sve države članice. To je siguran put ka neutralisanju strukturnih nedostataka Evropske monetarne unije. Naime, obezbeđenje jednakih uslova na dragocenom jedinstvenom tržištu je osnovni postulat EU koji omogućava evropskim kompanijama iste uslove i pravila bez obzira na to u kojoj državi posluju, pri čemu su institucije EU zadužene za nadnacionalnu primenu, arbitražu i izvršenje. Štaviše, to je ključni uslov za otvaranje vrata stranim investitorima iz Kine, a od nedavno i Bregzita.

[1] Peter Heller, Finance and Development, Back to Basics – Fiscal Space: What It Is and How to Get It