23 mar, 2020
Povratak na naslovnu

Obezbedili 3D štampane ventile za spašavanje života pacijenata zaraženih koronavirusom i rizikovali da budu tuženi zbog povrede patenta?

Novonastala pandemija koronavirusa dovela je države širom sveta u nezavidnu poziciju, a naračito one koje su najviše pogođene i u kojima je ogroman broj zaraženih i umrlih osoba. Od 18. marta 2020. godine, Italija je svetsko žarište koronavirusa, budući da je broj aktivnih slučajeva duplo veći nego u bilo kojoj drugoj zemlji.

Brojni su izazovi koje treba prevazići, a jedan od glavnih jeste nedostatak adekvatne medicinske opreme ili nedovoljne količine iste. Tako je, na primer, u bolnici u gradu Breša (ital. Brescia) na severu Italije, gde je trenutno najteža situacija, došlo do nestašice ventila koji se koriste za povezivanje pacijenata na aparate koje omogućavaju disanje. U bolnici je na intenzivnoj nezi bilo zbrinuto 250 pacijenata zaraženih koronavirusom, a predmetni ventili su tako dizajnirani da mogu da se koriste najviše osam sati u kontinuitetu. Pojašnjenja radi, ventili spajaju aparate za disanje i boce sa kiseonikom, tako da oni predstavljaju bitan deo aparata za održavanje u životu pacijenata koji ne mogu da dišu sami, bez aparata.

Teška vremena zahtevaju očajničke mere

Proizvođač medicinske opreme koji redovno snabdeva bolnicu, a koji je ujedno i nosilac patenta za predmetni pronalazak, izjavio je da nema objektivne mogućnosti da na vreme proizvede dovoljan broj ventila. S obzirom na to da je alternativno rešenje bilo neophodno, bolnica je objavila poziv da se izradi kopija ventilatora pomoću 3D štampača. Dva volontera iz italijanskog startup-a Isinnova, koji je specijalizovan za 3D štampanje, ponudili su da izrade 3D štampane verzije ventila koji su nedostajali, odnosno da izrade nezvanične kopije patentiranog ventila.

Kada su se obratili originalnom proizvođaču za nacrte koje bi mogli da koriste za štampanje replike, dobil su negativan odgovor. Odlučili su da ipak realizuju svoj plan, te su otišli da lično pogledaju ventil, napravili su prototip i prema njemu počeli da štampaju replike ventila, kako je jedan od volontera rekao u intervjuu za BBC News. Testirali su ga na pacijentu i utvrdili da dobro funkcioniše. Kako bi zadovoljili veliku potražnju, udružili su se sa lokalnom firmom za 3D štampanje FabLab, budući da su oni imali svega nekoliko 3D štampača, a svakom od njih je potrebno oko sat vremena da ištampaju repliku. Dan kasnije, 100 ventila je bilo ištampano i spremna za upotrebu.

Šta je 3D štampanje, kako funkcioniše i zašto bi neko rizikovao da uništi svoju reputaciju zbog ventila koji vredi 1 evro?

Pojam 3D štampanje pokriva različite procese izrade trodimenzionalnih čvrstih objekata iz digitalne datoteke. 3D štampači su mašine koje mogu da izrade predmete od svih vrsta različitih materijala, npr. plastične i farmaceutske supstance. Suštinski, objekat za „štampanje“ se dizajnira korišćenjem softvera na računaru, a zatim se u postupku 3D štampanja predmet iseče na stotine slojeva, koji se štampaju jedan na drugi kako bi se stvorio predmet. Treba imati u vidu da je 3D štampanje idealna opcija kada je potrebno izraditi jedan ili tek nekoliko delova u kratkom roku i bez velikih troškova, kao i kada je deo takvog geometrijskog oblika da se ne bi mogao proizvesti nekom drugom proizvodnom tehnologijom.

Prema BBC-u, štampanje pojedinačnog 3D ventila košta manje od jednog evra, a za izradu prototipa ventila bilo je potrebno tri sata. Ako ste se zapitali zbog čega bi neko odlučio da gotovo izvesno uništi svoju reputaciju zbog ovako niskih troškova, trebalo bi da budete svesni da uobičajena cena patentiranog ventila iznosi oko 11.000 dolara. Pritom, oba ventila služe svrsi: originalni proizvod je bolje dugoročno rešenje, jer duže traje i može se više puta upotrebiti, dok bi jeftiniji, alternativni proizvod bolnice mogle trenutno da koriste radi zadovoljenja iznenadne, drastične potražnje. Od 14. marta 2020. godine, vise od deset ventila je upotrabljeno za aparate za disanje koje pacijenti koriste.

Spašavati živote ili biti tužen zbog povrede patenta? 

Volonteri su naglasili da njihova namera nije bila da izvrše povredu patenta, da dalje dele patentirani proizvod ili ostvare prihode od korišćenja patentiranog proizvoda na ovaj način – kako navode, smatrali su da su obavezni da nešto preduzmu kako bi pomogli ljudima u životnoj opasnosti. Međutim, proširila se vest da im je nosilac patenta pretio podnošenjem tužbe zbog povrede prava. Ubrzo su obe strane demantovale postojanje takvih pretnji, pa je jedan od volontera u intervjuu za The Verge objasnio da je proizvođač jednostavno odbio da sa njima podeli tehničke specifikacije za proizvodnju ventila, jer su iste u vlasništvo kompanije. Takođe je i direktor kompanije koja je originalni proizvođač patentiranog proizvoda izjavio da je informacija o pretnjama tužbom netačna i zlonamerna.

Pre nego što počnete da kritikujete nosioca patenta…

…pokušajmo ukratko da odgovorimo na pitanje da li bi eventualni zahtev za zaštitu prava bio opravdan.

Osnovno i opšte prihvaćeno pravo nosioca patenta je da spreči svako treće lice koje nema njegovu saglasnost da proizvodi, nudi, stavlja u promet ili upotrebljava proizvod koji je izrađen prema zaštićenom pronalasku ili da uvozi ili skladišti taj proizvod u navedene svrhe. Zahvaljujući tome, nosilac patenta može ekonomski iskorišćavati zaštićeni pronalazak, što ga zauzvrat značajno podstiče na dalja ulaganja u istraživanje i razvoj, a što u krajnjoj liniji obezbeđuje tehnološki napredak.

Kao i obično, predviđeni su određeni izuzeci. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektalne svojine (“TRIPS) propisuje posebne uslove za izdavanje prinudne licence, ostavljajući prostor državama potpisnicama da ih svojim propisima same definišu. Ipak, svi značajni patentni sistemi su u skladu sa TRIPS-om. Shodno tome, jednu od okolnosti pod kojima se može izdati prinudna licenca predstavlja propust ili nemogućnost nosioca patenta da zadovolji potrebu za patentiranim proizvodom. Osnovni uslov za izdavanje prinudne licence jeste postojanje prethodnog bezuspešnog pokušaja da se dobije licenca od nosioca patenta, pod razumnim komercijalnim uslovima i u razumnom vremenskom periodu. Navedeni uslov ne mora biti ispunjen u određenim situacijama, naročito u slučajevima vanredne situacije u državi ili vanrednog stanja, kao i u slučaju javne nekomercijalne upotrebe. Upotreba patentiranog proizvoda pod prinudnom licencom je neisključiva i prestaje čim okolnosti koje su dovele do toga prestanu da postoje i verovatno je da se neće ponoviti. Nosiocu patenta se u svakom slučaju isplaćuje odgovarajuća naknada u okolnostima svakog slučaja.

Bio i on jedan od značajnijih ili ne, srpski patentni sistem takođe ne odstupa od TRIPS pravila. Zakon o patentima daje mogućnost organu državne uprave, nadležnom za poslove iz oblasti u kojoj pronalazak treba da se primeni, da izda prinudnu licencu ako nosilac prava ne koristi ili nedovoljno koristi zaštićeni pronalazak u Srbiji, a kada javna opasnost ugrožava opstanak države ili građana ili u slučaju javne nekomercijalne upotrebe. Dakle, nosilac patenta se može ponašati sasvim u skladu sa javnim interesom, ali njegove objektivne mogućnosti za korišćenje pronalaska mogu biti nedovoljne da bi javni interes za korišćenjem tog pronalaska bio u potpunosti zadovoljen. Čini se da svedočimo postojanju jedne upravo takve situacije.

Zaključak

3D štampanje je tehnologija koja se brzo razvija i podrazumeva jedinstveni skup prednosti i mogućnosti za kompanije; ipak, ona sa sobom nosi i određene izazove, posebno u pogledu građanske odgovornosti i prava intelektualne svojine. U situacijama poput ove u kojoj se svet i naročito Italija danas nalaze, gde (i) ne postoji objektivna mogućnost nosioca patenta da koristi zaštićeni pronalazak u dovoljnoj meri da zadovolji trenutnu potražnju, (ii) treća strana koja ima objektivne mogućnosti za to ne namerava da koristi pronalazak radi sticanja profita i (iii) s obzirom na opštu vanrednu situaciju, čini se da prostor za postizanje kompromisa postoji. Suvišno je reći da bi taj kompromis najverovatnije podrazumevao plaćanje izvesne naknade nosiocu patenta, osim ako se strane drugačije ne dogovore. U krajnjem slučaju, videli smo da bi nadležni državni organ mogao izdati prinudnu licencu u okolnostima poput ovih, pri čemu se moraju uzeti u obzir svi interesi i pažljivo utvrditi uslovi za korišćenje zaštićenog  pronalaska. Za sada ostaje da pratimo da li će i kakve mere preduzeti nosilac patenta.

 

Za više informacija možete nas kontaktirati na  covid19@geciclaw.com