19 mar, 2020
Povratak na naslovnu

Efekti epidemije COVID-19 na privredu – koncentracije i restriktivni sporazumi

Ulaskom Evrope u drugu nedelju krize izazvane virusom COVID-19, postalo je jasno da nijedan aspekt poslovanja neće ostati netaknut. U tom smislu, Evropska komisija („Komisija“) je objavila da će prijave koncentracija biti podvrgnute posebnom pravnom režimu. Iako DG COPM nastoji da obezbedi kontinuiranu primenu EU Uredbe o  kontroli koncentracija („EU Uredba“), podnosioci prijava su pozvani da, ukoliko je moguće, odlože planirane prijave koncentracija[1]. Postojeće okolnosti značajno komplikuju sprovođenje koncentracija i zatvaranje transakcija. Imajući to u vidu, Komisija je objavila da, u narednom periodu, prihvata i štaviše, podstiče podnošenja u digitalnom formatu. Bez obzira na navedeno, ove preporuke Komisije ne treba shvatiti kao oslobođenje od obaveze prijave koncentracije.

 

Obaveze iz EU Uredbe

Podsećamo da pre sprovođenja transakcije, a u skladu sa EU Uredbom, strane u transakciji imaju obavezu da podnesu prijavu koncentracije. Ukoliko bi koncentracija bila realizovana bez prethodnog podnošenja prijave Komisiji, za strane u transakciji bi, nakon što krizu izazvanu virusom COVID-19 ostavimo iza sebe, mogla da nastupe negativna iznenađenja. U slučaju da Komisija naknadno oceni koncentraciju kao nespojivu sa unutrašnjim tržištem, može odrediti mere vraćanja u pređašnje stanje. Shodno tome, transakcije zaključene za vreme pandemije podležu obaveznoj prijavi na osnovu EU Uredbe, kao što je to bio slučaj i ranije.

Jedno od prvih pitanja koja se nameću u vezi sa sprovođenjem koncentracija tokom pandemije COVID-19 jeste – postupanje u okviru propisanih rokova. Tako, niz odredaba EU Uredbe predviđa obavezu za Komisiju i države članice da deluju „bez odlaganja“ ili u određenom roku. S tim u vezi, član 10 EU Uredbe propisuje:

Ne dovodeći u pitanje član 6 stav 4, odluke iz člana 6 stav 1 donose se u roku od najviše 25 radnih dana.”[2]

Ne dovodeći u pitanje član 8 stav 7, odluke iz člana 8 stav 1 do 3 o prijavljenim koncentracijama donose se u roku od najviše 90 radnih dana od datuma pokretanja postupka.[3]

Pridržavanje propisanih rokova biće otežano budući da se i Komisija i zainteresovane strane mogu suočiti sa poteškoćama u prikupljanju, dostavljanju i pristupanju podacima. Imajući u vidu izdatu preporuku o odlaganju prijava koncentracija, teško je očekivati da će Komisija u narednom periodu moći da postupa u skladu sa svojom obavezom da „ispita prijavu odmah po prijemu[4]. Dodatno, postojeće okolnosti mogu produžiti vreme potrebno za ispunjavanje uslova za zatvaranje transakcije. Međutim, EU Uredba dopušta produženje propisanih rokova, navodeći da „ukupno trajanje bilo kog produženja roka kao i produženja odobrena na osnovu ove tačke ne mogu trajati duže od 20 radnih dana[5].

Takođe, EU Uredba propisuje pretpostavku pozitivne odluke o prijavljenoj koncentraciji u slučaju da Komisija propusti da donese odluku:

Ukoliko Komisija ne donese odluku na osnovu člana 6 stav 1 tačke b i c, člana 8 stav 1, 2 ili 3, u rokovima utvrđenim u stavovima 1 i 3, smatra se, ne dovodeći u pitanje član 9, da je koncentracija ocijenjena kao usklađena sa unutrašnjim tržištem.[6]

 

Restriktivni sporazumi

Jasno je da je privredna kriza, kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou neizbežna, te je jasno da- očajna vremena zahtevaju očajničke mere. Stoga, vrlo je verovatno da će pojedina privredna društva, u cilju održavanja proizvodnje i distribucije, morati da udruže snage, i to sa konkurentima.

Ukratko, iako je situacija vanredna, učesnici na tržištu moraju imati na umu da su, načelno, određeni sporazumi između konkurenata i dalje zabranjeni.

Podrazumeva se da je moguće dobiti izuzeće od zabrane za pojedine restriktivne sporazume uz ispunjenje propisanih uslova. Po svemu sudeći, moguće je očekivati da će nadležni organi, u postojećim uslovima, biti predusretljivi prilikom razmatranja izuzeća za pojedine sporazume. Ipak, bilo bi nesmotreno pretpostaviti da će odluka o izuzeću sigurno biti  pozitivna. U tom smislu, najbolje je biti na oprezu i konsultovati stručnjake za pravo konkurencije.

 

Preporuke za Srbiju

U pogledu koncentracija i restriktivnih sporazuma, pravni režim u Srbiji ostaje nepromenjen. Koncentracije su regulisane Zakonom o zaštiti konkurencije i postoji obaveza prijave u slučaju dostizanja propisanih pragova. Prijava koncentracije podnosi se u roku od 15 dana od dana (i) zaključenja ugovora, (ii) objavljivanja javnog poziva, odnosno ponude ili (iii) sticanja kontrole[7]. Restriktivni sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane „ukoliko doprinose unapređenju proizvodnje i prometa, odnosno podsticanju tehničkog ili ekonomskog napretka, istovremeno pružajući potrošačima pravičan deo koristi […]“[8].

Bez obzira na to što pravni režim ostaje nepromenjen, pandemija COVID-19 praćena vanrednim stanjem, nesumnjivo predstavlja izazov za poslovanje mnogih. Iako Komisija za zaštitu konkurencije Republike Srbije nije izdala obaveštenje o izmenjenom postupanju usled pandemije kao što je to slučaj u  Evropskoj uniji, može se očekivati da će se učesnici u koncentracijama  suočiti sa poteškoćama  tokom postupka prijave i ispitivanja koncentracije. Ne samo da uvedeno vanredno stanje može prolongirati ispunjenje uslova za stupanje transakcija na snagu (budući da se isti mogu odnositi na  odobrenja koja daju državni ili organi lokalne samouprave), već mere usvojene usled ovog stanja mogu predstavljati prepreku u vođenju pregovora o samoj transakciji. Ono što može biti naročito izazovno tokom pandemije virusa COVID-19 jeste zaključenje prekograničnih transakcija. Shodno tome, učesnici u koncentraciji moraju preduzeti sve neophodne mere kako bi smanjili neizvesnost sprovođenja transkacija usled pandemije uzrokovane virusom COVID-19.

 

[1] https://ec.europa.eu/competition/mergers/news.html

[2] Uredba Saveta (EZ) br. 139/2004 od 20. januara 2004. o kontroli koncentracija između privrednih subjekata (Uredba o koncentracijama), član 10, stav 1, tačka 1.  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32004R0139&from=en

[3] Ibid, član 10, stav 3, tačka 1.

[4] Ibid, član 6, stav 1.

[5] Ibid, član 10, stav 3, tačka 2.

[6] Ibid, član 10, stav 6.

[7] Zakon o zaštiti konkurencije („Službeni glasnik RS”, br. 51/2009 i 95/2013), član 63, stav 1.

[8] Ibid, član 11.

 

Za više informacija možete nas kontaktirati na  covid19@geciclaw.com